Neka bar vedrina ogrne: presentacions a Zagreb i Zadar




Cartell de la presentació de Zadar



L’olor de sal ja no és tan forta:
fa ganes pensar
que a[mar]ats de suor
érem nosaltres que intoxicàvem l`aire.
Rento la roba
abans de fer maletes.
He granat el meu pati interior
i només hi ensumo pebres.
                                                 LAIA MARTINEZ I LOPEZ



La setmana que ve presentarem a Zagreb i a Zadar el resultat del I Seminari de Traducció Poètica de l'illa de Pašman que vam celebrar l'any passat: el llibre Neka bar vedrina ogrne/Que només la claror agomboli amb poemes de Laia Martinez i Lopez i Francesc Parcerisas, traduïts per un equip de traductors i poetes, i editat per la Universitat de Zadar i l'editorial Meandar.
Les presentacions seran dijous 15 de març, a les 19, a la llibreria Booksa de Zagreb i divendres 16 de març, a les sis, a la Gradska knjižnica de Zadar (la Biblioteca Municipal).

Portada del llibre

Text de presentació en croat publicat a la pàgina de la llibreria Booksa:


Prosinac 2010., otok Pašman, mjesto Mali Pašman. Nebo razbistreno burom, makija se povija, more se ježi, preko mora u vidokrugu su Biograd i Zadar. Uz usku cestu prostrana dvokatnica, unutra pucketa vatra u kaminu, za dvama dugačkim stolovima sjedi trinaestoro ljudi. Čitaju, zapisuju, raspravljaju, ustaju sa stola i vraćaju se za nj, povremeno se smiju i viču. Govori se na katalonskom i hrvatskom... Što se to zbilo?
Zbio se nastavak eksperimenta započetog u Španjolskoj, u Kataloniji, koji se uspješno izvodi već dvanaest godina, u ravno devetnaest navrata. Zamisao je sljedeća: pozvati dvoje pjesnika iz jedne zemlje/jezika, sazvati probran tim pjesnika i prevoditelja u mjestu Farrera de Pallars, u katalonskim planinama nadomak Andore, i ondje im omogućiti da u izolaciji i domaćem okruženju zajednički prevode izbor iz opusa pozvanih pjesnika. Godine 2010. pozvani su bili Marko Pogačar i Dinko Telećan, a timski rad na 1000 metara nadmorske visine urodio je dvojezičnom knjižicom pod naslovom Cada oliva és un estel fos (Institució de les Lletres Catalanes, Barcelona, 2010.), prema stihu jedne Pogačarove pjesme. Riječ je, dakle, bila o 19. seminaru poetskog prevođenja (riječju: prepjevavanja) u Farreri.
Eksperiment je sada prvi put prenesen izvan katalonskih granica. Na Pašman su pozvani pjesnici Francesc Parcerisas i Laia Martinez i Lopez, predstavnici sasma različitih poetika, generacija, svjetova, objedinjeni, svak u svojoj raskošnoj osebujnosti, tek domovinom pjesnikâ: svojim jezikom. Kao prevoditelji/posredovatelji na otoku i na kopnu s njima su bili Pau Sanchis Ferrer, profesor katalonske književnosti na Sveučilištu u Zadru, Roser Soler Piera, lektorica katalonskog jezika na istoj instituciji, Nikola Vuletić, također predavač na tom fakultetu, Pau Bori i Sanz, katalonski lektor u Beogradu („Pau beogradski“); Tonko Maroević, uza sve ostalo autor antologije katalonskog pjesništva kao i komentara da su se pjesnici i prevoditelji ondje 'popašmanili'; pjesnici Dorta Jagić, Antonija Novaković i Dinko Telećan te sadašnje i bivše studentice katalonskoga jezika u Zadru Marija Džaja, Maja Lemaić i Vedrana Lovrinović.
Od svih navedenih, u Booksi će vas s prepjevanim pjesmama dočekati Tonko Maroević, Pau Sanchis Ferrer, Nikola Vuletić, Dorta Jagić, Antonija Novaković, Vedrana Lovrinović i Dinko Telećan.
Preneponovljivo da bi se propustilo!

I la traducció del poema de Laia:


Miris soli više nije tako jak:
voljela bih misliti
da smo pre[more]ni i znojni
mi bili ti koji smo trovali zrak.
Perem odjeću
prije pakiranja.
Pomela sam unutarnje dvorište
i tu sad udišem tek miris paprike.




Comentaris

Amic Pau,
Tu, d'oca en oca
i presente perquè em toca!
Molta sort!
Sif ha dit…
Has vist? Presentacions a banda i banda de l'Adriàtic i de punta a punta de la Mediterrània. bip bip!